Project 365

Moj sin je jako važan i želim da ima sve najbolje ali do mojih fizičkih i ekonomskih mogučnosti.Kod zubara smo.Mislim da je jedan od najboljih u okolici od 100 km,izvrsno radi,ima najbolju i najnoviju tehnologiju,zgodne asistentice,muziku u čekaoni,svih vrsta novina,wifi...Jako ljubazan,uredan,čist,točan i na kraju pokloni ili pastu za zube ili četkicu ali ima jednu manu,užasno je skup...no sve ima svoju cijenu... :-)

Carcassonne,srednjevjekovni grad utvrda,uske uličice,puno ljudi,puno restorana,kafića,hotela,prodavaonica suvenira i slatkiša,slastičarnica i ostalih dućana koje vesle djecu i odrasle.Na centralnom trgu lijepa crkva puna gargoijla,kamena čudovišta koja čuvaju crkvu od zlih demona.Sve jako dobro uščuvano i uredjeno.Nešto dalje od glavnog trga dvorac-muzej,8 € ulaz,ne idemo jer smo već bili unutra prije 4 godine,zgodno ali nije za pogledati dvaputa.Tu se malo odmaram pa onda dalje prema Montpelieru.

Evo nas na povratku,svratili smo u ovo mjestašce jer smo bili ogladnili a morao sam napuniti dizelom i moj kamper,počeo se buniti da neće dalje ako ga ne nahranim.Prvo smo se zaustavili na autocesti zbog jedne kave i bila je jako zgodno uređena jer je blizu prošao poznati Tour de France.Sada smo tu,pojeli i popili kavu,Luka nahranio patke i labudove na rijeci Garonne,70 km od Toulosa..još 5 minuta odmora i idemo dalje,put je još dug.Ah da,izgubio sam negdje i čep od vode po autoputu pa sam zaštopao rezervar sa špagom i najlon vrećicom,nije umjetnički ali bar ne curi...i jučer mi je pukao lanac na biciklu tako da ništa više od vožnje dok se ne vratim doma..

Uskoro krećemo,gotov je godišnji po evropi.Preostala su mi još tjedan dana mog godišnjeg.On mi treba za čiščenje kampera,slaganje fotki i emocija,plačanje računa i pripremanje mog Luku za srednju školu.Istina,biti ću još 2 dana u Francuskoj jer toliko mi treba da se vratim ali to je već povratak tako da to više ne računam kao godišnji.Jučer popodne se nismo okupali zbog ogromnih valova jer već ujutro je bilo pomalo opasno,spasioci su triput intervenirali na našoj plaži.Nevjerojatno koliko ove oceanske struje mogu biti jake i opasne,osjetio sam to na mojoj koži. Bilo je lijepo na putu,vidio sam i osjetio dušu prekrasnih mjesta,okusio fine stvari... Sada polako prema doma,u stvarni život,posao,škola,računi i problemi...Ah,kako kažu francuzi,"C'est la vie",takav je život...

Biarritz mi je jedan od najdražih mjesta,valjda zbog lijepih i velikih valova,možda i zbog surfa,možda zbog predivnog neba,možda zbog predivnih zalaza sunca,ne znam,ali osječam nešto čarobno..Tko zna kada ću opet ovdje..

Drugi dan Biarritza,sjedim u praonici i čekam da mi se opere sav veš.Vani kiša pada a ja sjedim pored jednog francuza koji mi priča već 20 minuta a ja ga razumijem na pola,da mi piše vjerojatno bih ga sve razumio,jer jezik nije puno drugačiji samo kad pričaju brzo ne izgleda jednostavno.Riječ nisam progovorio a on još nije shvatio da ga ne razumijem.Vjerojatno ga nije niti toliko briga,možda ga nitko ne želi saslušati pa dolazi ovdje tražiti društvo.Čudan neki tip,priča mi o vremenu,o kiši,o praonici,o njegovim vrećicama,o mojem mlijeku,o mojem croissantu koji sam pojeo,o mojim kratkim hlačicama i kako će mi biti hladno kada se smočim sada na biciklu.Sretan je jer je nasmijan,ili bar tako izgleda.Neka je ako ga to veseli.Moje pranje je gotovo sada ću ga i morati osušiti u automatskim sušilicama.Nadam se da neću stvari opet smočiti jer lije kiša.. Ušla i dva mlada francuska surfista,malo pričam s njima na engleskom,pitaju me od kuda sam a ja im pričam i o Hrvatskoj i o Italiji.Bili su